Shvatila sam da sam stalno nekako nezadovoljna svojim stanjem i situacijom u životu. Nikako se ne uspjevam složiti s onim kakav moj život zapravo je i kuda idem. Stalno sam se bavila prošlošču i s onim što je bilo očekujući veći napredak u sadašnjosti. Kako su se neke emocije razvodnjavale napredak se je i događao,... Continue Reading →
Fascinira me kako neke stvari moram ponavljati nebrojeno puta da bi se mrvicu po mrvicu smanjivale. Neke emocije i odnose bez obzira koliko ih želim skinuti s leđa moram jako puno puta otresati. Poneke su tu kao već odvojene od mene, ali me još uvijek znaju dobro opaliti po glavi. lol Trenutno me pegla "žaljenje"... Continue Reading →
Nakon 15 minuta hoda kroz šumu privukao mi je pažnju jedan panj. Nekada davno je to drvo imalo jako nisku granu koja je otpala i taman iznad tog ožiljka je bilo prerezano. Sredina panja je istrunula prema dole tako da je taj ožiljak grane ostao stajati kao vrata u panj. Dodirnula sam gornji dio luka... Continue Reading →
Nekada mi dođu trenuci kada me moja tama obuzme. Kada sve oko mene utihne i tama preuzme moje biće. To bi se zapravo moglo i drugačije preformulirati, kada se tama povuče s onoga što skriva uvijek potakne suze. Kada se tama povuče s onih dijelova koje skriva, ti dijelovi zasvijetle i postanu vidljivi svijesti. Tada... Continue Reading →
Da bi razgradili dio sebe i pretvorili u materijal za gradnju nečega novoga, prvo moramo osvijetliti dio sebe u sjeni koji želimo razgradili. Taj proces je najkompliciraniji jer u nama živi veliki broj sjena koje nam skrivaju sve o nama što ne želimo vidjeti. Te sjene nisu nastale same od sebe nego smo ih mi... Continue Reading →
Ponekad bi mi došlo da doslovno želim srušiti cijeli svijet iz bijesa, porazbijati sve oko sebe, uništavati, mrviti... Iza mene je ostala količina razbijenih tanjura, šalica, strgani stol, razbijeni prozor, boli nanešene drugim ljudima... i tako dalje. Ništa od toga nije napravljeno zato što sam tako htjela nego je jednostavno izašlo iz mene zajedno s... Continue Reading →
U mojim vizijama su se stalno pojavljivale ruke oko moga vrata koje me tuše. Nisam nikako mogla dokučiti čije su to ruke. Sada znam. To je bila moja majka i moja obitelj koji su me cijelo vrijeme tušili jer ih doslovno nije bilo briga za mene. Doslovno nisam smjela ništa bez dozvole, skoro niti disati... Continue Reading →
Kao dijete sam odrastala s prelijepim pridjevima od mame. Kako sam glupa, nesposobna, ništa ne mogu, jadna, kako mi se drugi samo smiju, da smrdim, da sam đubre, nepotrebna, odvratna i drugim nizom opisa... I uvijek kada bi bilo što počela s bilo kojim entuzijazmom ona bi to ubila u startu. Tako sam i poslije... Continue Reading →
Moj najveći problem nije kako do nečega doćinego pitanje do čega želim doći. "Novac nije cilj, čak ni sredstvo za postizanje njega, već samo prateći atribut.Cilj je ono što čovjek želi u životu."Kaže Vadim
Učenica Života 