Već skoro tjedan dana mi crijeva prave buku, hvataju me momenti tuge bez specifičnih misli ili emocija koji se miješaju s momentima entuzijazma, ljutnja, sreća, jetra, noga, kašljanje, nemoć, a danas glavobolja i vrtoglavica... mogla bih cijele dane samo spavati. Ringišpil od misli i osjećaja skoro ne prestaje. Zaboravljeni događaji, zaboravljene priče i zaboravljeni ljudi... Continue Reading →
Zanimljivo je to kako mi to sve lijepo razumijemo našim malim mozgovima. Sve je čisto jasno umu, ali u nama nije sjelo. Uvijek se divim svom vjerovanju kako ja to znam i kako ja to i to razumijem. Dok ne shvatim da samo vjerujem kako razumijem. Kada stvarno shvatim onda nestane vjerovanje jer znam. Fotografija... Continue Reading →
Nekada mi dođu trenuci kada me moja tama obuzme. Kada sve oko mene utihne i tama preuzme moje biće. To bi se zapravo moglo i drugačije preformulirati, kada se tama povuče s onoga što skriva uvijek potakne suze. Kada se tama povuče s onih dijelova koje skriva, ti dijelovi zasvijetle i postanu vidljivi svijesti. Tada... Continue Reading →
Da bi razgradili dio sebe i pretvorili u materijal za gradnju nečega novoga, prvo moramo osvijetliti dio sebe u sjeni koji želimo razgradili. Taj proces je najkompliciraniji jer u nama živi veliki broj sjena koje nam skrivaju sve o nama što ne želimo vidjeti. Te sjene nisu nastale same od sebe nego smo ih mi... Continue Reading →
Ponekad bi mi došlo da doslovno želim srušiti cijeli svijet iz bijesa, porazbijati sve oko sebe, uništavati, mrviti... Iza mene je ostala količina razbijenih tanjura, šalica, strgani stol, razbijeni prozor, boli nanešene drugim ljudima... i tako dalje. Ništa od toga nije napravljeno zato što sam tako htjela nego je jednostavno izašlo iz mene zajedno s... Continue Reading →
Svaki put kada se maknem s mog puta i od sebe - život me lupi jače. I svaki put kada ne reagiram nego nastavim slijediti druge - stavi novu dozu težine na mene. Tek kada pogledam na sebe i smilujem se sebi život mi dijeli riješenja i ljubav. Fotografija Julian - Unsplash
Nije bitno koliko je tvrd oklop sjemenke. Nije bitno da li je to orah, lješnjak, kokos ili čak čovjek. Bitno je da je u svakoj sjemenci zapis kako može proklijati i pustiti klicu van i kroz najtvrđi oklop. Ali ako sjemenka niti u jednom momentu tu klicu niti ne pokuša pustiti van tada je napravila... Continue Reading →
Od kada sam bila dijete sam vjerovala u magiju, u energiju. Kada se kaže magija obično se odmah pomisli na nešto negativno. Ali i lijepa čuda su magija. Sam život je magija. Bog je magija. A mi smo djeca Božja, stoga, mi nosimo njega u sebi zajedno s njegovom magijom života i postojanja. Kao njegova... Continue Reading →
U zadnje vrijeme mi ponekad zatreba pauza od života. Makar jedna kratka. Zato sam se vratila svom starom stilu iz djetinjstva. Kada uhvatim priliku u svom umu otputujem na jedno lijepo mjesto u prirodi. Moje mjesto. Gdje nema briga, nema nikoga. Gdje se smanje otkucaji srca i opuste mišići. Tamo gdje je osjećaj "kod kuće",... Continue Reading →
Upravo mi je sjelo kako su svi dečki koji su mi se stvarno svidjeli ili s kojima sam bila imali neku drugu curu za kojom su patili, koja im je bila želja života. Pa tako i moj muž. Uvijek im je neka druga cura bila bolja od mene. Kao i mojoj obitelji, uvijek je u... Continue Reading →
Kao dijete sam odrastala s prelijepim pridjevima od mame. Kako sam glupa, nesposobna, ništa ne mogu, jadna, kako mi se drugi samo smiju, da smrdim, da sam đubre, nepotrebna, odvratna i drugim nizom opisa... I uvijek kada bi bilo što počela s bilo kojim entuzijazmom ona bi to ubila u startu. Tako sam i poslije... Continue Reading →
Učenica Života 