Da bi razgradili dio sebe i pretvorili u materijal za gradnju nečega novoga, prvo moramo osvijetliti dio sebe u sjeni koji želimo razgradili. Taj proces je najkompliciraniji jer u nama živi veliki broj sjena koje nam skrivaju sve o nama što ne želimo vidjeti. Te sjene nisu nastale same od sebe nego smo ih mi... Continue Reading →
Prvi susret s Ocem Hrastom
Osjetila sam ga kako stoji ispred mene. Pitala sam ga tko je. Odgovorio je: -Hrast Pomislim, hrast je otac. Zatim ga pitam: -Gdje je majka? Odgovorio je: -U tebi. Zatim se je jedna kugla stvorila u meni i počela letjeti prema njemu koji je postao kugla te su se spojili s niti i vrteći se... Continue Reading →
Naučeni programi
Ponekad bi mi došlo da doslovno želim srušiti cijeli svijet iz bijesa, porazbijati sve oko sebe, uništavati, mrviti... Iza mene je ostala količina razbijenih tanjura, šalica, strgani stol, razbijeni prozor, boli nanešene drugim ljudima... i tako dalje. Ništa od toga nije napravljeno zato što sam tako htjela nego je jednostavno izašlo iz mene zajedno s... Continue Reading →
Ranjena životinja
Danas mi je došlo u svijest da sam kao ranjena životinja. Jednostavno sam čisto i jasno vidjela svoje ponašanje i reagiranje. Kao ranjena životinja. Ranjena životinja puna straha. Emocionalno reagiranje na skoro sve. Nakon što sam prasnula u ljutnju na muža jer je bio s leptirićima u glavi dok je bila stiska s vremenom, u... Continue Reading →
Kada se maknem s mog puta
Svaki put kada se maknem s mog puta i od sebe - život me lupi jače. I svaki put kada ne reagiram nego nastavim slijediti druge - stavi novu dozu težine na mene. Tek kada pogledam na sebe i smilujem se sebi život mi dijeli riješenja i ljubav. Fotografija Julian - Unsplash
Stvoreno mora rasti i evoluirati
Nije bitno koliko je tvrd oklop sjemenke. Nije bitno da li je to orah, lješnjak, kokos ili čak čovjek. Bitno je da je u svakoj sjemenci zapis kako može proklijati i pustiti klicu van i kroz najtvrđi oklop. Ali ako sjemenka niti u jednom momentu tu klicu niti ne pokuša pustiti van tada je napravila... Continue Reading →
Slobodna Volja
Od kada sam bila dijete sam vjerovala u magiju, u energiju. Kada se kaže magija obično se odmah pomisli na nešto negativno. Ali i lijepa čuda su magija. Sam život je magija. Bog je magija. A mi smo djeca Božja, stoga, mi nosimo njega u sebi zajedno s njegovom magijom života i postojanja. Kao njegova... Continue Reading →
Obiteljsko nasljeđe
U jednom trenutku sam se u noći probudila i bilo mi je čisto jasno. Nisam više nagađala, mislila, znala... Sada sam potpuno i jasno shvaćala i vidjela na koje načine me moj dragi muž dobiva i manipulira. Gdje na povjerenje, gdje na emocije.... I u tom trenutku se nije desilo da mi je postalo manje... Continue Reading →
Pauza od života
U zadnje vrijeme mi ponekad zatreba pauza od života. Makar jedna kratka. Zato sam se vratila svom starom stilu iz djetinjstva. Kada uhvatim priliku u svom umu otputujem na jedno lijepo mjesto u prirodi. Moje mjesto. Gdje nema briga, nema nikoga. Gdje se smanje otkucaji srca i opuste mišići. Tamo gdje je osjećaj "kod kuće",... Continue Reading →
Tko sam ja?
Upravo mi je sjelo kako su svi dečki koji su mi se stvarno svidjeli ili s kojima sam bila imali neku drugu curu za kojom su patili, koja im je bila želja života. Pa tako i moj muž. Uvijek im je neka druga cura bila bolja od mene. Kao i mojoj obitelji, uvijek je u... Continue Reading →
Zadatak mog života
U mojim vizijama su se stalno pojavljivale ruke oko moga vrata koje me tuše. Nisam nikako mogla dokučiti čije su to ruke. Sada znam. To je bila moja majka i moja obitelj koji su me cijelo vrijeme tušili jer ih doslovno nije bilo briga za mene. Doslovno nisam smjela ništa bez dozvole, skoro niti disati... Continue Reading →
Moja krila što se razvijaju dok sam u čahuri
Kao dijete sam odrastala s prelijepim pridjevima od mame. Kako sam glupa, nesposobna, ništa ne mogu, jadna, kako mi se drugi samo smiju, da smrdim, da sam đubre, nepotrebna, odvratna i drugim nizom opisa... I uvijek kada bi bilo što počela s bilo kojim entuzijazmom ona bi to ubila u startu. Tako sam i poslije... Continue Reading →
Bijes i razum
Ponekad su bijes i ljutnja sve što mogu osjetiti. Ponekad nemam pojma zašto sam ljuta, ali bez obzira na to vrlo brzo nađem cilj gdje mogu usmjeriti tu ljutnju. Bio cilj kriv za nešto ili ne, nije bitno, bitno je da cilj pati ili osjeti strah. Kada nisam u potpunosti umorna i kada se sjetim... Continue Reading →
U jednom trenutku sam svjesno vidjela i shvatila da sam ista kao moja mama, obični psihički nasilnik
Danas sam otvoreno ne samo vidjela nego i shvatila da moj suprug predstavlja moju obitelj. Moju mamu, ma zapravo sve. Odabrala sam muškarca koji se ponaša prema meni isto tako kako su se u obitelji ponašali prema meni dok sam odrastala. Sa sličnim psihičkim i karakternim osobinama. Iako nije bio u potpunosti takav, "dopustila" sam... Continue Reading →
