Ponekad mi se čini da imam dovoljno ludila za dva planeta. Gdje samo stane to sve u čovjeka?

Mozda već imaš ono sto tražiš. Samo ne vidiš jer ne otvaraš oči onome što je.

Često sam se pitala kada su počele promjene kod mene. Baš sam zaključila, traju cijeli život.

Ponekad je naša najdublja mržnja na drugima za ono što ne možemo promijeniti na sebi.

Moj najveći problem nije kako do nečega doćinego pitanje do čega želim doći. "Novac nije cilj, čak ni sredstvo za postizanje njega, već samo prateći atribut.Cilj je ono što čovjek želi u životu."Kaže Vadim

Sumlja u sebe uvijek kuca negdje u pozadini. Nadam se da joj neću otvoriti vrata.

U jednom trenutku sam samo shvatila kako savjete koje govorim drugima su zapravo savjeti za mene. Ono što meni treba govorim kako treba drugima.

A WordPress.com Website.

Gore ↑