Prije dosta godina sam imala priliku raditi jednu meditaciju ulaska u sebe i susretanja sa svojim "unutrašnjim djetetom". Ta žena me je povela na put i odjednom sam se našla u šumi. U blizini je bila sunčana livada, ali ja sam bila u šumi. Tu je bio jedan manji potpuno ograđeni prostor s visokim drvenim... Continue Reading →
Šetajući šumom skrenem na jednom mjestu s "puta". Bio je savršeni otvor za ulazak. Na mom novom pravcu ugledam malene ptičice kako se šetaju po deblu jednog drveta potpuno kršeći gravitacijsku silu. Držeći pod okom moj novi prizor nastavim hodati direktno u tom pravcu. Kako sam se približavala tako su lagano, nonšalantno se prebacivale na... Continue Reading →
Da bi razgradili dio sebe i pretvorili u materijal za gradnju nečega novoga, prvo moramo osvijetliti dio sebe u sjeni koji želimo razgradili. Taj proces je najkompliciraniji jer u nama živi veliki broj sjena koje nam skrivaju sve o nama što ne želimo vidjeti. Te sjene nisu nastale same od sebe nego smo ih mi... Continue Reading →
Mozda već imaš ono sto tražiš. Samo ne vidiš jer ne otvaraš oči onome što je.
Osjetila sam ga kako stoji ispred mene. Pitala sam ga tko je. Odgovorio je: -Hrast Pomislim, hrast je otac. Zatim ga pitam: -Gdje je majka? Odgovorio je: -U tebi. Zatim se je jedna kugla stvorila u meni i počela letjeti prema njemu koji je postao kugla te su se spojili s niti i vrteći se... Continue Reading →
Često sam se pitala kada su počele promjene kod mene. Baš sam zaključila, traju cijeli život.
Ponekad bi mi došlo da doslovno želim srušiti cijeli svijet iz bijesa, porazbijati sve oko sebe, uništavati, mrviti... Iza mene je ostala količina razbijenih tanjura, šalica, strgani stol, razbijeni prozor, boli nanešene drugim ljudima... i tako dalje. Ništa od toga nije napravljeno zato što sam tako htjela nego je jednostavno izašlo iz mene zajedno s... Continue Reading →
Ponekad je naša najdublja mržnja na drugima za ono što ne možemo promijeniti na sebi.
Danas mi je došlo u svijest da sam kao ranjena životinja. Jednostavno sam čisto i jasno vidjela svoje ponašanje i reagiranje. Kao ranjena životinja. Ranjena životinja puna straha. Emocionalno reagiranje na skoro sve. Nakon što sam prasnula u ljutnju na muža jer je bio s leptirićima u glavi dok je bila stiska s vremenom, u... Continue Reading →
Svaki put kada se maknem s mog puta i od sebe - život me lupi jače. I svaki put kada ne reagiram nego nastavim slijediti druge - stavi novu dozu težine na mene. Tek kada pogledam na sebe i smilujem se sebi život mi dijeli riješenja i ljubav. Fotografija Julian - Unsplash
Nije bitno koliko je tvrd oklop sjemenke. Nije bitno da li je to orah, lješnjak, kokos ili čak čovjek. Bitno je da je u svakoj sjemenci zapis kako može proklijati i pustiti klicu van i kroz najtvrđi oklop. Ali ako sjemenka niti u jednom momentu tu klicu niti ne pokuša pustiti van tada je napravila... Continue Reading →
Od kada sam bila dijete sam vjerovala u magiju, u energiju. Kada se kaže magija obično se odmah pomisli na nešto negativno. Ali i lijepa čuda su magija. Sam život je magija. Bog je magija. A mi smo djeca Božja, stoga, mi nosimo njega u sebi zajedno s njegovom magijom života i postojanja. Kao njegova... Continue Reading →
U jednom trenutku sam se u noći probudila i bilo mi je čisto jasno. Nisam više nagađala, mislila, znala... Sada sam potpuno i jasno shvaćala i vidjela na koje načine me moj dragi muž dobiva i manipulira. Gdje na povjerenje, gdje na emocije.... I u tom trenutku se nije desilo da mi je postalo manje... Continue Reading →
"Vaša ostavština je ono što činite svaki dan."Oprah Gail Winfrey
U zadnje vrijeme mi ponekad zatreba pauza od života. Makar jedna kratka. Zato sam se vratila svom starom stilu iz djetinjstva. Kada uhvatim priliku u svom umu otputujem na jedno lijepo mjesto u prirodi. Moje mjesto. Gdje nema briga, nema nikoga. Gdje se smanje otkucaji srca i opuste mišići. Tamo gdje je osjećaj "kod kuće",... Continue Reading →
Upravo mi je sjelo kako su svi dečki koji su mi se stvarno svidjeli ili s kojima sam bila imali neku drugu curu za kojom su patili, koja im je bila želja života. Pa tako i moj muž. Uvijek im je neka druga cura bila bolja od mene. Kao i mojoj obitelji, uvijek je u... Continue Reading →
U mojim vizijama su se stalno pojavljivale ruke oko moga vrata koje me tuše. Nisam nikako mogla dokučiti čije su to ruke. Sada znam. To je bila moja majka i moja obitelj koji su me cijelo vrijeme tušili jer ih doslovno nije bilo briga za mene. Doslovno nisam smjela ništa bez dozvole, skoro niti disati... Continue Reading →
"Sve što pokušavaš napraviti meni, već je napravljeno tebi." iz filma The Color Purple
Kao dijete sam odrastala s prelijepim pridjevima od mame. Kako sam glupa, nesposobna, ništa ne mogu, jadna, kako mi se drugi samo smiju, da smrdim, da sam đubre, nepotrebna, odvratna i drugim nizom opisa... I uvijek kada bi bilo što počela s bilo kojim entuzijazmom ona bi to ubila u startu. Tako sam i poslije... Continue Reading →
Moj najveći problem nije kako do nečega doćinego pitanje do čega želim doći. "Novac nije cilj, čak ni sredstvo za postizanje njega, već samo prateći atribut.Cilj je ono što čovjek želi u životu."Kaže Vadim
Učenica Života 