Krenula sam na put stazom kroz lijepi krajolik dok nisam došla do obale. Tu me je čekao čamac, nešto kao kanu. Ušla sam unutra i ženu koja je sjedila u tom čamcu sam prepoznala kao cvijet jabuke, plod jabuke, stablo jabuke, ženu, bila je sve. Priznala sam je kao sve. Ona je mene vidjela kao... Continue Reading →
Nakon jako puno rada i grebanja
Nakon jako puno rada i grebanja po odnosu s jednom ženskom osobom iz obitelji sam se napokon odlučila napraviti energetski prekid veze. Shvatila sam kako sam sama nemoćna i kako sam došla do mjesta gdje sam napravila sve što sam mogla, a to je bilo skoro ništa lol i da dalje trebam pomoć. Tijekom prvog... Continue Reading →
Da li sam to stvarno ja
Uvijek je prolazilo pokraj mene nešto vezano uz vibracije. Na internetu se može pronaći hrpa opuštajuće glazbe na određenim frekvencijama, predavanja na određenim frekvencijama za lakše shvatiti, zapamtiti, za ovo za ono... Ja sam uvijek birala prirodni zvuk jer sam u podsvijesti držala da kako nam određena frekvencija, tj. ton, može činiti dobro tako nam... Continue Reading →
Lood podcast – Vida Demarin
https://www.youtube.com/watch?v=dLl_A94gZeE Mozak, Um, Duša: Vida Demarin x LOOD Zar život nebi bio ljepši kada bi svi uz svoj rast i uz rast svog posla doprinosili i rastu drugih? Kada bi se sjetili na trenutak ostaviti svoju bol sa strane, svoju ljutnju... i umjesto razdraženosti i poprijekih pogleda prema ljudima koje znamo i ne znamo, počeli... Continue Reading →
Čisto stanje ljubavi
Legla sam u krevet i opustila se pripremajući se zaspati. Odjednom sam vidjela sliku Indijanca i osjetila čistu ljubav. U trenutku, na trenutak je nestala sva težina iz mene, sve brige su nestale, ostala je samo lakoća i ljubav. Nakon tog trenutka sam krenula tražiti taj lik ponovno kako bih mogla opet osjetila tu senzaciju,... Continue Reading →
Još jedno veliko otpuštanje
Nakon još jedne uobičajene masaže stopala probudila sam se ujutro s neobičnim osjećajem u želudcu i glavi. Nakon kojeg zalogaja jabuke i par kikirikija za doručak moj se apetit zatvorio s još većom težinom u želudcu. Na kraju je ispalo da sve što mogu je ležati u krevetu. Ubrzo sam izbacila i tih par zalogaja.... Continue Reading →
Vidim te i prihvaćam te
Ponekad kada mi dođe shvaćanje zašto postoji određena gnjavaža u mom životu, ali moj ego jednostavno ima problema za prihvaćanje toga, prelaženje preko toga i za kreiranje rješenja. Neke lekcije su jednostavno prava gnjavaža lol za moj ego, a kada je za njega gnjavaža onda je i za mene. Da znam, još uvijek ima veliku... Continue Reading →
Unutarnji svijet
Uvijek sam se pitala koja je razlika između mene i onih koji uspijevaju u životu. Pod uspjehom ne mislim direktno na novčano bogatstvo nego to može biti samo sređeni i zadovoljni život. Ne teže svi biti novi multimilijunaši. Ali imati osnove egzistencije i svoj unutrašnji život na jednoj razini gdje se može reći: "Tu se... Continue Reading →
Nekada “slučajnosti” možda i nisu slučajnosti
Shvatila sam da sam stalno nekako nezadovoljna svojim stanjem i situacijom u životu. Nikako se ne uspjevam složiti s onim kakav moj život zapravo je i kuda idem. Stalno sam se bavila prošlošču i s onim što je bilo očekujući veći napredak u sadašnjosti. Kako su se neke emocije razvodnjavale napredak se je i događao,... Continue Reading →
Najkompliciraniji dio procesa razvoja je "kukuljica".
Pink svijet mog života
Već skoro tjedan dana mi crijeva prave buku, hvataju me momenti tuge bez specifičnih misli ili emocija koji se miješaju s momentima entuzijazma, ljutnja, sreća, jetra, noga, kašljanje, nemoć, a danas glavobolja i vrtoglavica... mogla bih cijele dane samo spavati. Ringišpil od misli i osjećaja skoro ne prestaje. Zaboravljeni događaji, zaboravljene priče i zaboravljeni ljudi... Continue Reading →
Prihvaćanje u snu
Dogovarali smo se o taktici obrane. Postoji jedno mjesto koje uvijek lako probiju. Već sam znala kako će se sve odvijati. Ili sam već sanjala ovaj san ili sam "jednostavno znala." I počelo je, ljudi su opet nešto napravili što je izritiralo izvanzemaljce tako da su se svi oni koji su bili na njihovom prostoru... Continue Reading →
Drugi susret s Ocem Hrastom
Rekao je da će nas povesti u vožnju autobusom u Englesku i do njegove šume s kojom radi. Svi smo se smjestili u autobus i putovanje je počelo. Kada smo došli do klisura Dovera pomislim u trenutku: "Nemam pojma kako to izgleda pa ja nisam nikada bila u Engleskoj kako ću ga pratiti?" U tom... Continue Reading →
Krpelj koji je dao svoj život
U zadnjih skoro godinu dana sam pokupila krpelja koliko u mom cijelom životu sve zajedno. Da, cijela godina i nešto je bila super aktivna, turbo emocionalna i gotovo bez predaha. Uz sve to ne moram niti naglašavati koliko sam bila umorna i bez energije. Grabila sam se za bilo koju slamku kako bih ponekad mogla... Continue Reading →
Kako se to ponašaš?
Moji roditelji su me znali s vremena na vrijeme pitati: "Kako se to ponašaš?" Samo bi radoznalo pogledala i s istim upitnikom iznad glave samo u sebi rekla: "Isto kao i ti!" Kada bi oni radili nešto "ne lijepo" je bilo uredu. Ali kada bi ja to isto napravila bio bi kraj svijeta. Tako isto... Continue Reading →
Otkrivanje onoga iza emocija
Fascinira me kako neke stvari moram ponavljati nebrojeno puta da bi se mrvicu po mrvicu smanjivale. Neke emocije i odnose bez obzira koliko ih želim skinuti s leđa moram jako puno puta otresati. Poneke su tu kao već odvojene od mene, ali me još uvijek znaju dobro opaliti po glavi. lol Trenutno me pegla "žaljenje"... Continue Reading →
Vjerujem kako znam
Zanimljivo je to kako mi to sve lijepo razumijemo našim malim mozgovima. Sve je čisto jasno umu, ali u nama nije sjelo. Uvijek se divim svom vjerovanju kako ja to znam i kako ja to i to razumijem. Dok ne shvatim da samo vjerujem kako razumijem. Kada stvarno shvatim onda nestane vjerovanje jer znam. Fotografija... Continue Reading →
Povjerenje u život
Nakon 15 minuta hoda kroz šumu privukao mi je pažnju jedan panj. Nekada davno je to drvo imalo jako nisku granu koja je otpala i taman iznad tog ožiljka je bilo prerezano. Sredina panja je istrunula prema dole tako da je taj ožiljak grane ostao stajati kao vrata u panj. Dodirnula sam gornji dio luka... Continue Reading →
Ponekad mi se čini da imam dovoljno ludila za dva planeta. Gdje samo stane to sve u čovjeka?
Kada se tama povuče s onoga što skriva
Nekada mi dođu trenuci kada me moja tama obuzme. Kada sve oko mene utihne i tama preuzme moje biće. To bi se zapravo moglo i drugačije preformulirati, kada se tama povuče s onoga što skriva uvijek potakne suze. Kada se tama povuče s onih dijelova koje skriva, ti dijelovi zasvijetle i postanu vidljivi svijesti. Tada... Continue Reading →
