Moji roditelji su me znali s vremena na vrijeme pitati: “Kako se to ponašaš?” Samo bi radoznalo pogledala i s istim upitnikom iznad glave samo u sebi rekla: “Isto kao i ti!”
Kada bi oni radili nešto “ne lijepo” je bilo uredu. Ali kada bi ja to isto napravila bio bi kraj svijeta.
Tako isto sam i ja počela primjećivati ljude koji se ne ponašaju baš “lijepo.” Naravno da sam i ja razvila taj isti osjećaj za pravednost kao i moji roditelji, ne samo moji roditelji nego je i okolina bila ista. Kada bi netko nešto “krivo” napravio trebalo je prokomentirati i osuditi. I naravno da sam ja uvijek radila sve što je uredu. Gdje bih ja napravila nešto što nije lijepo ili nekoga povrijedila. Nema šanse. Ipak sam ja lijepo odgojena i pravedna.
Zato sada učim na svojim ponašanjima i razmišljanjima kako moju pravednost primjenjivati na mene, a ne na druge. A ponajviše na mužu lol. Ipak mi je on tu trenutno najbliži. Kada ga osudim da radi nešto što me smeta krenem kopati kroz sebe i uvijek nađem kako sam i ja na neki način već bila ista prema njemu ili imam neke slične “vrline”. Više mi nije bitno tko je bio prvi jer mi stvarno više nema smisla razbijati glavu još i s tim. Jer želim koliko god mogu popraviti sebe sada. I k tome, želim popraviti sebe jer moj muž je jedini koji može popraviti njega. Naravno da sam ga već pokušala naučiti kako se stvari rade “pravilno”, tj. na moj način lol. Ne samo da nije bilo odjeka nego sam dobila i negativan emotivni povrat. Još uvijek me uhvate neumoljivi trenutci kada mu pokušavam dokazati da to nije “uredu” što on radi. Ali ti trenutci se srećom smanjuju. Kako se moj strah od života i svega oko mene smanjuje tako svjesnije biram i svoja ponašanja.
Uvijek smo spremni za sebe samouvjereno reći kako “ja s ovim ili s onim nemam problema” dok ne dođemo u situaciju kada trebamo to i pokazati da mi s tim nemamo problema. Mislim da više nema niti smisla da govorim za sebe uvjereno kako sam ja ovakva ili onakva. Sada otkrivam da zapravo nemam pojma kakva sam.
Bez obzira kakav je on. Hvala mom mužu što me je istrpio u mojim najgorim trenutcima i što još uvijek strpljivo prima i onda kada nije opravdano.
Učenica Života 