Da bi razgradili dio sebe i pretvorili u materijal za gradnju nečega novoga, prvo moramo osvijetliti dio sebe u sjeni koji želimo razgradili. Taj proces je najkompliciraniji jer u nama živi veliki broj sjena koje nam skrivaju sve o nama što ne želimo vidjeti. Te sjene nisu nastale same od sebe nego smo ih mi postavili na određena mjesta i hranili kako bi prekrile ono što želimo sakriti u sebi.
Tako da bi prvi korak bio prestati hraniti sjenu koju smo uspjeli osvijestiti te dodati dozu svjetlosti pokraj nje. Lagano pojačavati to svjetlo. Koliko je bolno za tu sjenu da gladuje toliko je bolno za nas gledati ono što nam svjetlo otkriva. Često će se desiti da se povučemo i bacimo malo hrane sjeni. Ali svaki put kada pokrenemo ispočetka proces osvjetljavanja ta ista sjena će biti manja i manja, a mi ćemo sa svakim novim pogledom prihvatiti novi dio onoga što stoji u sjeni sve dok sjena ne iščezne. Kraj sjene će biti “Lice” koje smo dali sjeni. Tada treba tome “Licu” dati ljubavi i pogledati ga s milosti te ga poslati Bogu ili Jednosti ili Univezalnoj ljubavi (u što god vjerujete). To će značiti da ste se pomirili s onim što vam je svjetlo obasjalo u toj sjeni i sada to saznanje možete koristiti kao energiju za ići dalje, za rast.
Nekada će izlaziti nervoza i ljutnja, a da ne znate zašto. Naš mozak ne mora sve znati, dovoljno je samo te emocije pustiti van neka odu. Otvorite dlanove širom i pustite to što god da je u zlatno svijetlo neka se istopi u njemu. Što god da je, neka odlazi i neka se pretvori u ljubav kako se više nikada nebi vratilo.
Hvala stvoritelju i Anđelima što su uvijek uz nas i spremni alkemizirati u ljubav sve ono što smo im spremni dati.
Učenica Života 