Prvi susret s Ocem Hrastom

Osjetila sam ga kako stoji ispred mene. Pitala sam ga tko je. Odgovorio je:

-Hrast

Pomislim, hrast je otac. Zatim ga pitam:

-Gdje je majka?

Odgovorio je:

-U tebi.

Zatim se je jedna kugla stvorila u meni i počela letjeti prema njemu koji je postao kugla te su se spojili s niti i vrteći se oko sredine te niti odletjeli u daljinu. Majka iz mene je otišla.

Zatim sam dobila pitanje kako ću živjeti bez majke, bez načina reagiranja koji su učeni cijeli život, korišteni, bez naučenog ponašanja, mišljenja… Ostala je rupa. Doslovno sam vidjela u tom trenutku preuzete obrasce ponašanja i koliko su postali dio mene. Doslovno su odvojeni ti dijelovi mene iz mene i to mi je u trenutku stvorilo strah. Jer je nešto nedostajalo, nešto što mi je cijeli život bilo poznato i postalo ja.

Odgovorila sam:

-Naučit ću.

Zatim se je na mojoj glavi naprijed pojavila pukotina. Izlazila je tama, crnilo u obliku crva, zatim je tama sjala van, a pukotina se povećavala prema prsima isijavajući tamu. Kada je prošlo vrat i stiglo do prsa sam shvatila da ne upravljam s ničim što se događa. Moji su bili samo odgovori. Pukotina je nastavila rasti. Kada je došla do kraja trupa, nastavila se širiti u obe noge i ruke. Sada se je već na prvom mjestu nastanka pukotine pojavilo svjetlo koje je raslo i širilo se dok tama nije nestala i ostalo samo svjetlo isijavati.

Bila sam totalno iznenađena i uzbuđena što ovako nešto doživljavam. Pomislila sam da je završilo i da će uskoro sve biti gotovo. U tom trenutku se pojavila nova pokotina sa stražnje strane moje glave i cijeli proces se vrtio ispočetka. Samo se pukotina ovaj put odvojila na leđima, sa svake strane kralježnice je stajala pukotina koja se širila na ruke i noge. Tamu je s vremenom opet zamjenilo svjetlo.

Opet sam pomislila da je gotovo. Ali tada su se pojavile pukotine s vanjske strane moga tijela, tj. s desne i lijeve te je proces krenuo ispočetka. Sada sam već pomislila da se to što se događa neće uspjeti završiti. Razmišljala sam kako je Voditelj već skoro gotov i da će svaki trenutak javiti kako je završio. Odlučila sam pustiti doživljaju da se događa dok nas ne prekine. Nitko nije najavio prekid, cijeli doživljaj je došao do kraja dok nisam u potpunosti isijavala svjetlo. Tada je Voditelj najavio otvaranje očiju.

I to je bilo moje prvo svjesno suptilno iskustvo. A isto tako i početak svjesnog alkemiziranja. Skidanja onoga što nisam ja.


Fotografija Marek Piwnicki – Pexels

Komentari su isključeni.

A WordPress.com Website.

Gore ↑