Ponekad su bijes i ljutnja sve što mogu osjetiti. Ponekad nemam pojma zašto sam ljuta, ali bez obzira na to vrlo brzo nađem cilj gdje mogu usmjeriti tu ljutnju. Bio cilj kriv za nešto ili ne, nije bitno, bitno je da cilj pati ili osjeti strah.
Kada nisam u potpunosti umorna i kada se sjetim LOL -uspijevam ponekad pretvoriti tu ljutnju u nešto neutralno ili ljubav. To sam počela trenirati u zadnjih pola godine.
Jednom sam se toliko naljutila na muža da sam ga htjela ubiti, doslovno. Ne znam zašto, ali tada mi je sinula super ideja, možda zato što sam imala toliko svijesti u trenutku i natjerala se ne reagirati na moj osjećaj pretjerane ljutnje. S jako pune muke i otpora natjerala sam se situaciju pogledati s njegove strane (ili strane bilo koga tko bi bio na drugoj strani priče). Korak po korak, misao po misao sam se gurala kroz nevjerojatno snažan otpor mog uma. I na kraju sam shvatila da ipak nisam imala pravo. To je bilo veliko otkriće za mene. Ali i novo saznanje (kojeg bi se htjela češće sjetiti) da svaku situaciju možemo izvrtiti s nekoliko strana i tako otkriti i ono što skrivamo u sebi, gdje sami sebe lažemo… Ali to je samo za hrabre tj. za one koji stvarno žele otkriti svoj unutarnji svijet i prihvatiti svoju istinu kakva god da je. Ja tek učim biti hrabra te prihvaćati i moje zločeste reakcije isto kao i one skrivene sjene u meni. I na tome sam zahvalna, što mi se pružila prilika to uvidjeti. I što nisam taj doživljaj ljutnje zagurala duboko pod tepih te ga ostavila da s vremena na vrijeme izviri hraneći moju novu ljutnju.
Za nas, okorjele robove navika je teško nešto promijeniti preko noći. Ali zato možemo učiti uvoditi te promjene u svoj život. Naravno, onda kada to želimo i ako to želimo.
Mi smo bića od zlata i blata. Naš problem je što prihvaćamo samo zlato, a blato skrivamo kao nešto loše i prljavo. A blato je od kuda dobivamo hranu za život.
Blato skrivamo jer smo tako naučeni. A ono što je naučeno nismo mi. Stoga: “Tko sam ja?”. Da bi to saznala, moram pogledati i u blato u sebi kako bi vidjela cijelu sliku, a ne gledati samo u zlato i hodati zaslijepljena kroz život.
🤭 I ovaj, moj muž je često kriv. Samo ne uvijek kada ga okrivim 😉
Fotografija MARIOLA GROBELSKA – Unsplash
Učenica Života 